- O knjigama
- 2 Comments on Ryu Murakami, U miso supi
Ryu Murakami, U miso supi
“Ona vrsta usamljenosti u kojoj moraš da se boriš kako bi prihvatio situacju iz korijena je drugačija od one vrste u kojoj znaš da ćeš isplivati samo ako izdržiš.”

“Ona vrsta usamljenosti u kojoj moraš da se boriš kako bi prihvatio situacju iz korijena je drugačija od one vrste u kojoj znaš da ćeš isplivati samo ako izdržiš.”
Sajam knjiga u Abu Dhabiju? Zašto ne? Kad sam već propustio festival filma i stripa u Dubaiju, mogu otići na sajam knjiga, a sve vrijeme mi u glavi glas govori: „Mirnese, razmišljaj o prostoru u svom koferu. Težini. Prostoru. Težini. Prostoru.“ Naime, već sam se oteo kontroli i prije sajma, pa sam kupio… Recimo da mi sada knjige zauzimaju više prostora u koferu negoli garderoba.
Godina je 2000. Beigbederov tj. Oscarov roman je postigao veliki uspjeh u svijetu i konačno se za njega zna van granica države. Postao je književna super zvijezda preko noći. Pune dvije godine, on vodi dnevnik u vidu kratkih crtica, anegdota, aforizama i misaonih procesa o određenim stvarima. Knjiga o olajavanju svijeta marketinga (gle čuda) vodi ga svijetom kroz zabave, uspjele i neuspjele seksualne susrete dok ne spozna ljubav, naravno u vidu žene koja ne želi da čuje za njega. Ali zar će Oscar stati na tome? Ne, jer on je romantični egoista, neko ko mora dobiti ono što želi.
“Kakav je to bog, gospodine, koji želi da loše stvari prođu zaboravljene i nekažnjene?”
“Sve što sam oduvijek želio jeste svijet bez mapa.”
„Neka knjiga, ma kako da je tužna, ne može biti toliko tužna kao jedan život.“ Ako bi me pitali kojom bih rečenicom predstavio ovo maestralno djelo mađarske spisateljice Agote Kristof, izgovorio bih ovu. Pozadinu ovog neobičnog romana treba potražiti u životu same Kristof pa ćete tako pronaći mnoge elemente istog u ovoj trilogiji što će vam dati određen uvid u ovu prekrasnu alegoriju fragmentirane ljudske psihe, čežnji za onim što je ostavljeno, potrazi za sobom.
„Nikada nismo beskonačno udaljeni od onih koje mrzimo. Iz istog bismo razloga mogli pomisliti da nikada u potpunosti nećemo biti pored onih koje volimo.“ Ovim mislima neimenovanog protagoniste započinje roman „Hladna koža“ Alberta Sáncheza Piñola i može se reći da je u njima sadržana cijela bit knjige.
“Nolite te bastardes carborundorum.”
Noću vrijeme protječe na način svojstven noću.
Prvi roman Margarite Karapanou, grčke spisateljice, počinje kao i većina romana, s posvetom: „Mojoj majci, Margariti Liberaki, s ljubavlju“ da bi već u narednom poglavlju Margarita K. napisala: „Rođena sam u julu, u vučji sat, u znaku Raka. Kada su me donijeli njoj kako bi me vidjela, okrenula se ka zidu.“