Margarita Karapanou – Kasandra i vuk

Knjige u kojima su djeca glavni likovi, posebno one koje se bave teškim temama poput zlostavljanja, napuštanja i usamljenosti kao i neminovnim posljedicama toga, svima teško padaju. Valja znati da je većina tih knjiga plod fikcije nažalost bazirane na stvarnosti, ali kada priču o svom životu napiše dijete zarobljeno u tijelu odrasle žene onda je to već nešto posve drugo.

Prvi roman Margarite Karapanou, grčke spisateljice, počinje kao i većina romana, s posvetom: „Mojoj majci, Margariti Liberaki, s ljubavlju“ da bi već u narednom poglavlju Margarita K. napisala: „Rođena sam u julu, u vučji sat, u znaku Raka. Kada su me donijeli njoj kako bi me vidjela, okrenula se ka zidu.“

Već tu je jasno da je ovo roman o napuštanju, usamljenosti, ukradenoj nevinosti djeteta koje u svojoj glavi često poistovjećuje mržnju i ljubav. Ostavljena odmah po rođenju, kako bi se njena majka mogla posvetiti životu umjetnice u Parizu (Margarita Liberaki je također bila spisateljica) gdje se družila s umjetnicima poput Picassa, Sartrea i drugima u potpunosti zanemarujući svoju kćerku na koju će taj odnos ljubavi i mržnje ostaviti trajne posljedice, Karapanou piše o svom djetinjstvu provedenom kod bake, u poslijeratnoj Grčkoj, gdje je jedinu ljubav i privrženost osjećala od strane vozača Petrosa. Nažalost, Petros je čovjek koji ju je seksualno iskorištavao, ali i na morbidan način jedina osoba koja ju je voljela pa umjesto da ga mrzi, Kassandra, glavna junakinja romana, ga sažalijeva i svaki put kada je diraju drugi ona se sjeti njega i bude joj ga žao.

Petros je figura koja je možda sastavljena od više drugih likova jer se kroz poglavlja njegova uloga mijenja, pa je tako zli vuk iz bajke, ljubavnik, otac, da bi naposljetku postao majka što s činjenicom da Kasandra (Margarita) dijeli ime sa svojom majkom kao i taj njihov vječiti odnos ljubavi i mržnje, dominacija njene majke nad njom i njena podčinjenost impliciraju na incest ili barem želju za istim.

Ispričana kroz prizmu fantazmagorije i nadrealnosti, „Kasandra i vuk“ je autobiografski roman koji prikazuje svijet usamljenog djeteta, poslije žene koja se dugo borila sa svojim demonima. To je roman o pokušaju uklapanja, silne želje da se uklopi u majčin svijet i konačno bude voljena. Margarita o tome pripovijeda kroz poglavlje s lutkom, koju dobiva od svoje majke Kasandre (Margarite), pa joj reže ruke i noge, naposljetku i tešku glavu kako bi mogla stati u kutiju te je sada voli. Govori ona i žutom papiru na kojem je do nedavno pisala, ali je prestala jer joj je majka tako rekla. Od silne želje da se dodvori majci, Kasandra se povinuje svemu što se traži od nje pa tako i mirno trpi zlostavljanja od strane majčinih poznatih prijatelja.

Ne postoji gotovo niti jedan segment Margaritinog djetinjstva kojeg se ona ne dotiče. Tu je njen rastanak od oca, koji se pojavljuje tek u jednom poglavlju kada ga odvode u ludnicu. Tu je njena želja da ima drugog oca, majčinog ljubavnika gdje je jedini trenutak u kojem Kasandra ima barem djelić normalnog djetinjstva. Tu je i njen boravak s majkom kada joj odlazi u posjetu u Pariz, koja se dosađuje s djecom te ih ostavlja kako bi mogla izaći s prijateljima. Sama komunikacija s majkom jeste stvarna jer su se dvije Margarite dopisivale putem pisama. Kasandra muca, baš kao i Margarita, a tu je i prizor Margaritinog boravka u psihijatrijskoj ustanovi opisan u poglavlju „Kuća sa sobama“.

Ovo je roman ispričan kroz niz vinjeta, izvađenih iz različitih perioda života i sve što se spominje treba uzeti s dozom sumnje i zapitati se šta je stvarno, a šta ne. Gdje prestaje istina, a počinje laž? Šta je stvorila napaćena mašta zlostavljane djevojčice? Čak je i samo njeno ime, iako određeno od strane druge osobe, a ne same Margarite K. simbolično. Pogledate li značenje Kasandrinog kompleksa ili metafore, shvatit ćete zašto je roman napisan na način na koji je napisan, fragmentirano i nadrealno.

Sam čin masturbacije, za koji bih možda i sam u drugom slučaju rekao da predstavlja oslobađanje žene, ovdje vjerujem ima drugu ulogu. Kasandra masturbira jer joj to stvara osjećaj topline, neki užitak. Time rekonstruira trenutak u kojem se osjeća voljenom, kada joj Petros čita bajke i gura ruku u gaćice. Zapravo, njene riječi kažu: „Ostala sam sama u mračnoj sobi. Pjevajući neku pjesmicu, stavila sam ruke u gaćice da bih imala društvo.“ Mada ona na tren osjeća krivicu i grižnju savjesti zbog tog nemoralnog čina, što je neobično jer nakon Petrosovih diranja taj osjećaj izostaje, ubrzo nastavlja do orgazma.

Moglo se ovdje dotaći još nekih stvari, njenog spomena „Okretaja zavrtnja“ Henryja Jamesa, kao i njena opsjednutost istim u romanu, društva Grčke u kojem je Margarita živjela u to vrijeme, njenoj depresiji i bipolarnom poremećaju, ali to je već priča za neki drugi put.

Za kraj se može reći, ispisana jednostavnim, emotivnim, naivno, na tren hladno, „Kasandra i vuk“ je snažna istinita priča o djevojčici zauvijek zarobljenoj u tijelu žene, njenoj borbi s demonima i vječitoj težnji za pažnjom majke. Ujedno je ovo i jedna vrsta odgovora majci, pismo u kojem kaže: „Vidi šta sam postala zbog tebe. Prihvaćaš li me konačno?“

  • Naslov originala: Κασσάνδρα και ο Λύκος (Cassandra and the Wolf)
  • Prijevod: Milica Špadijer
  • Broj strana: 133
  • Izdavač: Dereta
  • Godina: 2018.

Facebook Comments