Ágota Kristóf – Blizanačka trilogija (Velika sveska, Dokaz, Treća laž)

„Neka knjiga, ma kako da je tužna, ne može biti toliko tužna kao jedan život.“ Ako bi me pitali kojom bih rečenicom predstavio ovo maestralno djelo mađarske spisateljice Agote Kristof, izgovorio bih ovu. Pozadinu ovog neobičnog romana treba potražiti u životu same Kristof pa ćete tako pronaći mnoge elemente istog u ovoj trilogiji što će vam dati određen uvid u ovu prekrasnu alegoriju fragmentirane ljudske psihe, čežnji za onim što je ostavljeno, potrazi za sobom.

Albert Sánchez Piñol – Hladna koža

„Nikada nismo beskonačno udaljeni od onih koje mrzimo. Iz istog bismo razloga mogli pomisliti da nikada u potpunosti nećemo biti pored onih koje volimo.“ Ovim mislima neimenovanog protagoniste započinje roman „Hladna koža“ Alberta Sáncheza Piñola i može se reći da je u njima sadržana cijela bit knjige.

Margaret Atwood – Sluškinjina priča

Ispričana elegičnim stilom Atwoodove, „Sluškinjina priča“ je zapis o borbi žene, koliko onoj unutrašnjoj protiv same sebe, toliko i protiv okova nametnutih društvom. To je njen tok misli do ponora i nazad. Smješten u distopijsko društvo temeljeno na krutim religijskim zakonima, gdje je žena vlasništvo i nema nikakva prava sem onog na život unutar nevidljivog kaveza, roman je višeslojna priča snažne poruke koji se ne smije preskočiti.

Haruki Murakami – Kad padne noć

Dvije su minute do ponoći, početka novog dana. U to doba, kako kaže naš narator, vrijeme grad funkcionira po vlastitim pravilima, a barmen, naizgled prolazni lik, kaže: „Noću vrijeme protječe na način svojstven noću. I tu se ništa ne može učiniti.“ Zaista, šta je to magično u noći da milionski Tokio svede na šačicu likova? Kakva je to magija koju Haruki Murakami upliće u svoje riječu u kratkom romanu „Kad padne noć“?

Margarita Karapanou – Kasandra i vuk

Prvi roman Margarite Karapanou, grčke spisateljice, počinje kao i većina romana, s posvetom: „Mojoj majci, Margariti Liberaki, s ljubavlju“ da bi već u narednom poglavlju Margarita K. napisala: „Rođena sam u julu, u vučji sat, u znaku Raka. Kada su me donijeli njoj kako bi me vidjela, okrenula se ka zidu.“

Frederic Beigbeder – Ljubav traje tri godine

Da li ljubav zaista ima rok trajanja? Ako je vjerovati Fredericu Beigbederu ima jer on u svom romanu kaže da “Ljubav traje tri godine”.

Clive Barker – Cabal

U svom romanu “Cabal”, ponegdje izdat s podnaslovom “Noćni soj” Barker nam još jednom pokazuje zašto je bio i ostao neprikosnoven. Napisan poetski, svojstveno samo njemu, “Cabal” nam donosi nadrealnu, mračnu fantaziju o Booneu, Lori, Deckeru, Masci, Noćnom soju i Midianu u kojoj se prepliću erotika, horor, smrt i ljubav. Stvari koje samo Clive može spojiti na tako dobar način.

Haruki Murakami – Norveška šuma

  Iako kažu da je nemoguće putovati kroz vrijeme, ne bih se složio s tim. Moguće je. Svi to radimo povremeno. Ponekad kazaljke vremena obrnu taktovi poznate melodije, možda miris… Read more

Gabriel García Márquez – Sjećanja na moje tužne kurve

Ovo je zapravo poetski ispričana priča o ispunjenju života, strahu od smrti i ljubavi, čistoj i nevinoj. O neukaljanoj ljepoti Trnoružice u njenom staklenom lijesu jer ako se sjetimo originalne bajke, vidjet ćemo da je zapravo silovana tako usnula. Jedina tužna kurva, koje se spominju u naslovu, jeste sam glavni lik koji sam kaže, “seks je utjeha za one koji ne mogu pronaći ljubav”.

Haruki Murakami – Južno od granice, zapadno od sunca

Neka osjećanja zauvijek ostaju s nama. Neka izazivaju bol upravo iz tog razloga što ostaju. Da li je stvarno moguće nositi uspomenu na nekoga godinama, biti zaljubljen u osobu koja je bila nekad dok ste bili djeca? Željeti je i voljeti i tražiti u svakoj osobi na koju naiđete? Da li je to uopće ista osoba godinama poslije? Hadžimiju se to desilo sa Šimamoto, djevojčicom koju je poznavao kada su imali dvanaest godina, a onda su im se putevi razišli kada se odselio. Ostala je samo uspomena i ta neostvarena želja.