Sajam knjiga u Abu Dhabiju

Zaista ne pamtim kada sam posljednji put otišao na sajam knjiga. Mislim, naravno na sarajevski, pošto mi se ne poklope stvari za one u regionu. Razlog? Isprva sam išao jer je to bilo mjesto na kojem sam mogao naći opskurne naslove nedostupne u knjižarama diljem Sarajeva, osim eventualno nekom antikvarijatu i zaista se moglo naći veoma dobrih knjiga, što beletristike, što naučne.

Međutim, to je bio period srednjoškolskih i studentskih dana pa finansije nisu dopuštale previše trošenja već je kupovina zahtijevala veliko taktiziranje i preraspodjelu sredstava, kako sam to imao običaj reći. Imam i sad, da se ne lažemo. Tješim se što sam potrošio pare na nešto što nije toliko neophodno i moglo je sačekati pa mi bude lakše.

Vremenom je odlazak na sarajevski sajam knjiga postao besmislen, jer sve one priče o sajamskom popustu koje vam serviraju da vas privuku, veliki broj izdavača… Samo misaone imenice, ništa više. Knjige su se mogle jeftinije kupiti ako ste pratili popuste na web stranicama izdavača i naručili direktno od njih, dodajući na tu cijenu i poštarinu nego direktna kupovina na licu mjesta.

Da skratimo priču, igrom slučaja sam se zadesio u Abu Dhabiju i ugledao najavu za sajam knjiga. Ok, kažem sebi. Sajam knjiga u Abu Dhabiju? Zašto ne? Kad sam već propustio festival filma i stripa u Dubaiju, mogu otići na sajam knjiga, a sve vrijeme mi u glavi glas govori: „Mirnese, razmišljaj o prostoru u svom koferu. Težini. Prostoru. Težini. Prostoru.“ Naime, već sam se oteo kontroli i prije sajma, pa sam kupio… Recimo da mi sada knjige zauzimaju više prostora u koferu negoli garderoba. Znam, slab sam karakter, ali kad uđem u knjižaru kao da se teleportiram u Diznijev animirani film i postanem Miki Maus, samo što nisam čarobnjakov šegrt koji oživi metle već tip oko kojeg plešu knjige.

No dobro, dođe i vikend pa se tako zaputih na sajam. Vrijeme idealno. Jutarnji sati, ima posjetitelja, ali ne previše. Sasvim dovoljno za užitak dok šetam između štandova i razgledam. Prvo što zapažate jesu impresivni štandovi predviđeni za promocije, tribine, radionice i druge stvari. Tu možete pronaći doista svega, a ja sam se najviše zadržao na dijelu s antikvarnim prodavnicama gdje su bili predstavnici iz Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i drugih zemalja sa svojim predmetima pa se mogu vidjeti drveni globusi stari po 200-300 godina, atlasi, karte svijeta, prvo izdanje „Frankensteina“ Mary Shelley po cijeni od milion dirhama, što dođe negdje oko 250 hiljada eura, ali i brojne druge zanimljivosti. Naravno, cijene su vrtoglave i obični smrtnici mogu samo sanjati o tome da imaju nešto od toga u svom domu.

Zatim su tu predstavnici drugih zemalja sa svojim prevedenim knjigama kao što su Indija (koja je bila specijalni gost sajma i zauzimala je ogroman prostor na kojem se moglo naći svega), Kina, Rusija, Poljska. Tu su bili i izdavači iz zemalja regiona Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, ali i brojne državne institucije koje su sajam iskoristile za promociju svog rada. Ono što je doista pohvalno jeste prisustvo Ministarstva kulture na ovom dešavanju i primjetno je koliko ulažu u to, dodjele nagrada za najbolje djelo arapske fikcije, promocije, tribine i ostalo.

Sam izbor literature je izuzetno velik, većinom na arapskom jeziku, što je normalno, a i popusti su stvarno popusti. Uglavnom 30-40 %. Knjižare poput Borders i Kinokuniya donijele su udarne naslove na engleskom jeziku, kada je beletristika u pitanju i kod njih, ali i kod drugih prodavača knjiga su se mogli naići zaista dobri naslovi. Problem je isti kao i na svakom sajmu, izlagači jednostavno ne mogu donijeti sve što imaju za ponuditi pa tako nisam našao ono kod Kinokuniye što znam da sigurno imaju u onoj svojoj primamljivoj… Ne, dosta. Neću da razmišljam o toj prodavnici.

Mogli su se tu naći i predstavnici literarnih agencija, razni gosti, što pisci, što ilustratori te raznovrstan program. Nažalost, došao sam u nezgodan čas pa se nisam nešto proslavio po pitanju gostiju, a nisam uspio ni pronaći tzv. knjige koje šute iako sam gledao na sve strane. Pripisat ću to mojoj opčinjenosti onim antikvitetima.
Mogu reći na kraju, vrijedno iskustvo.

Facebook Comments