Lažni proroci (četvrti dio)

Ušao sam polako, lica priljubljenog uz njeno uho kako bi mi osjetila dah. Mirisao sam joj kosu i kožu. Kada sam je liznuo, bila je slana. Išli smo polako, nije nam se žurilo jer u tom trenutku Bardhylla nije bila robinja niti kurva čije tijelo su prodavali već slobodna žena utonula u užitak niti sam ja bio lutalica nemirnih misli s teretom krivice na plećima nego muškarac, oslobođen svega.

Haruki Murakami – Kad padne noć

Dvije su minute do ponoći, početka novog dana. U to doba, kako kaže naš narator, vrijeme grad funkcionira po vlastitim pravilima, a barmen, naizgled prolazni lik, kaže: „Noću vrijeme protječe na način svojstven noću. I tu se ništa ne može učiniti.“ Zaista, šta je to magično u noći da milionski Tokio svede na šačicu likova? Kakva je to magija koju Haruki Murakami upliće u svoje riječu u kratkom romanu „Kad padne noć“?

Margarita Karapanou – Kasandra i vuk

Prvi roman Margarite Karapanou, grčke spisateljice, počinje kao i većina romana, s posvetom: „Mojoj majci, Margariti Liberaki, s ljubavlju“ da bi već u narednom poglavlju Margarita K. napisala: „Rođena sam u julu, u vučji sat, u znaku Raka. Kada su me donijeli njoj kako bi me vidjela, okrenula se ka zidu.“

Frederic Beigbeder – Ljubav traje tri godine

Da li ljubav zaista ima rok trajanja? Ako je vjerovati Fredericu Beigbederu ima jer on u svom romanu kaže da “Ljubav traje tri godine”.

Lažni proroci (treći dio)

Tumarao sam ulicama prateći udaljenu muziku, smijeh i graju što su pronosili kroz noć dok nisam naišao na patrolu. Upozoren zvukom njihovih koraka na vrijeme sam se sakrio u sjenama zgrada iščekujući prolazak jer nisam želio riskirati hapšenje. Skerlet plašteva koji su im se njihali s ramena ponovo je vraćao djeliće uspomena, kratkotrajne bljeskove prošlosti. Smrad paleži u nosu, slike zapaljenih koliba i vriske.

Kometa, jer svima je potrebno da se desi

Ovo je priča o dvoje ljudi koji po svim mogućim kriterijima ne bi trebali funkcionirati, ali funkcioniraju. Priča o različitostima, strahovima, kajanju i žaljenju za propuštenim prilikama.

Lažni proroci (dio drugi)

Uspomene na prošle živote su mi bila nejasna, tek bih povremeno uspio izvući neki jasan komad ispod prašine vremena, mada mi je pravi cilj traganja izmicao. Činilo mi se da sam pijun u igri bogova koji su me iz obijesti vraćali na početak svaki put kada bih došao do svrhe.

Lažni proroci (dio prvi)

Obujmio sam mu dlanovima bradom obrasle obraze i zagledao se u zakrvavljene azurne oči, u plamen što je buktio u njima; duge riđe brkove ispletene u pletenice; krivi nos, pogrešno srastao nakon loma; ožiljak iznad lijevog oka i pjege po licu. Zagledao sam se u čovjeka iza te maske mržnje. Čovjeka koji me je mrzio jer sam došao na njegovo po njegovo. Čovjeka koji je branio svoju zemlju. Čovjeka koji je branio svoju porodicu.

Clive Barker – Cabal

U svom romanu “Cabal”, ponegdje izdat s podnaslovom “Noćni soj” Barker nam još jednom pokazuje zašto je bio i ostao neprikosnoven. Napisan poetski, svojstveno samo njemu, “Cabal” nam donosi nadrealnu, mračnu fantaziju o Booneu, Lori, Deckeru, Masci, Noćnom soju i Midianu u kojoj se prepliću erotika, horor, smrt i ljubav. Stvari koje samo Clive može spojiti na tako dobar način.

Haruki Murakami – Norveška šuma

  Iako kažu da je nemoguće putovati kroz vrijeme, ne bih se složio s tim. Moguće je. Svi to radimo povremeno. Ponekad kazaljke vremena obrnu taktovi poznate melodije, možda miris… Read more