U potrazi za originalnim fiksom

Tih je dana kolala mojim bićem kao najjača droga. Njen miris, sneni pogled i baršunasti glas. Okus njenog međunožja i slatkoća poljupca što su se miješali na vrhu mog jezika. Fiks bogova. Onaj koji tražim od tog ljeta i ne pronalazim ga nigdje već lutam i pokušavam smiriti tu apstinencijsku krizu zamjenama, ali zamjene su samo to. Zamjene.

Niz paukovu nit (poglavlje iz romana “Maya”)

Prolazim pored njih i kamenih spomenika, nepomičnih čuvara posljednjeg počivališta nemirnih duša u predvorju kraljevstva sjenki. Oblaci su prekrili nebo, plavetnilo je nestalo. Mrtve krošnje se sablasno njišu. Svjestan sam da sam prošao paukovom niti. Hoću li se ovaj put uspjeti vratiti? To me je mučilo. Prošli put sam imao Mayu. Sada me je i ona napustila.

Buđenje duhova, odlomak iz romana “Maya”

Tako se u toj noći bez sna, idealnoj za prizivanje duhova, kroz neonom obojene kapi kiše, našla pred mojim vratima. Žena, svjesno prizvana, nesvjesno pozvana. Sablast što se šetala grobljem sjećanja između mermerno bijelih spomenika sazdanim od gorkoslatkih uspomena.

Čekat ćemo voz što nikada doći neće

Sjedim pored prozora dok trenuci prolijeću pored mene. Vrte se u kaleidoskopu mog uma. Prolazim kroz zemlju zvanu Prošlost i posmatram zauvijek izgubljene zrnca pijeska vremena. Poslije Sjete, sve postaje isprano. Ogoljeli kosturi osjećaja se bijele u sivilu. Osjećam se prazno dok ih gledam. Sastrugano iznutra.