Frédéric Beigbeder – Romantični egoista

Kada se radi o ljubavi, da li bi mogli reći da smo egoisti? Svi mi. Naravno da jesmo. Kad malo bolje razmislite, doista je tako. Romantični smo egoisti koji žele da ih neko voli, da imaju nekoga pored sebe i uživaju u njemu ili njoj, zar ne? Htjeli mi to priznati ili ne, tako je. Frederic Beigbeder je tu da nam dokaže da je zaista tako. Doduše, na vlastitom primjeru, ali svi smo mi isti.

„Svaka moja izjava ljubavi stiže ili prerano ili prekasno. Zato što ja to „volim te“ kažem samo kada zavodim i kad tješim.“

Oscar Dufresne drugi je alter ego poznatog Francuza i ne razlikuje se previše od Marca kojeg je koristio u drugim romanima, a kako i bi, kada Beigbeder priča o sebi, mada u to vješto miješa i fikciju pa je teško razlučiti gdje prestaje piščev ego, a počinje alter ego.

Godina je 2000. Beigbederov tj. Oscarov roman je postigao veliki uspjeh u svijetu i konačno se za njega zna van granica države. Postao je književna super zvijezda preko noći. Pune dvije godine, on vodi dnevnik u vidu kratkih crtica, anegdota, aforizama i misaonih procesa o određenim stvarima. Knjiga o olajavanju svijeta marketinga (gle čuda) vodi ga svijetom kroz zabave, uspjele i neuspjele seksualne susrete dok ne spozna ljubav, naravno u vidu žene koja ne želi da čuje za njega. Ali zar će Oscar stati na tome? Ne, jer on je romantični egoista, neko ko mora dobiti ono što želi.

Beigbeder je ovdje u punoj formi što se vidi jer se strašno zabavlja ismijavajući samo društvo kojem pripada, a to ne želi. On je poput crne ovce porodice, pisac je, dio je džet seta i koliko uživa u tome, toliko mu se gadi ta plitkost postojanja koja se svodi na seks, drogu i rock’n’roll. Dotiče se on tu mnogih stvari i teških tema, ali na svoj način, humorom te povremeno i doda ozbiljnosti.

Dok su mu prve dvije trećine sjajne i tu jednostavno briljira, u posljednjoj trećini malo jenjava. Kao da se Oscar zasitio tog života i svog egoizma u ljubavi, pa mu tako misli postaju drugačije, te cijeli roman, ako se tako može nazvati ovo Beigbederovo djelo, usporava. Mada, dvije godine suludog tempa kakav je on imao, umorili bi sviju.

Ono što se može zamjeriti jeste pretjerano korištenje poznatih ličnosti iz francuske javnosti, što je nešto u čemu on očigledno uživa, kao da ih tako želi prozvati u određenim situacijama. Svakako još jedna knjiga sjajnog Francuza u kojoj ćete uživati, no zbog svoje forme i njegovog stila i humora, neće leći svakome, ali šta god rekli, ne možete mu poreći talenat i intelekt koji posjeduje jer ovako nešto malo ko može izvesti, a da ne postane dosadno i prenapadno.

Facebook Comments