Haruki Murakami – Kad padne noć

Dvije su minute do ponoći, početka novog dana. U to doba, kako kaže naš narator, vrijeme grad funkcionira po vlastitim pravilima, a barmen, naizgled prolazni lik, kaže: „Noću vrijeme protječe na način svojstven noću. I tu se ništa ne može učiniti.“ Zaista, šta je to magično u noći da milionski Tokio svede na šačicu likova? Kakva je to magija koju Haruki Murakami upliće u svoje riječu u kratkom romanu „Kad padne noć“?

Haruki Murakami – Norveška šuma

  Iako kažu da je nemoguće putovati kroz vrijeme, ne bih se složio s tim. Moguće je. Svi to radimo povremeno. Ponekad kazaljke vremena obrnu taktovi poznate melodije, možda miris… Read more

Haruki Murakami – Južno od granice, zapadno od sunca

Neka osjećanja zauvijek ostaju s nama. Neka izazivaju bol upravo iz tog razloga što ostaju. Da li je stvarno moguće nositi uspomenu na nekoga godinama, biti zaljubljen u osobu koja je bila nekad dok ste bili djeca? Željeti je i voljeti i tražiti u svakoj osobi na koju naiđete? Da li je to uopće ista osoba godinama poslije? Hadžimiju se to desilo sa Šimamoto, djevojčicom koju je poznavao kada su imali dvanaest godina, a onda su im se putevi razišli kada se odselio. Ostala je samo uspomena i ta neostvarena želja.