Gabriel García Márquez – Sjećanja na moje tužne kurve

Proživjeti neispunjen život u samoći, nikada ne okusiti sreću i ljubav već živjeti kao ogorčeni, drugorazredni kolumnista zaista nije pohvalno. Dodate li na to činjenicu da je do svoje pedesete godine matori namćor spavao sa 514 žena i to sve zapisao do u detalje, a poslije već nije toliko vodio brigu o zapisivanju i nikada nije spavao sa ženom bez da joj plati, pa makar i ne bila prostitutka i bacila novac poslije, shvatit će te da imate posla s likom kojeg bi trebali da mrzite već na samom početku čitanja „Sjećanja na moje tužne kurve“, novele kolumbijskog Nobelovca Gabriela Garcíje Márqueza, koja je ujedno i njegovo posljednje napisano djelo. Uprkos svemu, ne mrzite ga. Pomalo vam ga je žao zbog takvog života, slave koju nikada nije dostigao, sjene bivšeg života koji je živio kao dječak i te praznine koju osjeća dok mu se bliži smrt jer ko se od nas ne boji umrijeti sam?

Sada, kada slavi 90. rođendan on se odlučuje počastiti 14-godišnjom djevicom u obližnjem bordelu čiji je redovan gost. Sudbina ima drugi plan za njega. Dolazeći u bordel i posjećujući djevojku, koja umorna i drogirana, prespava svaki njihov susret, on se zaljubljuje u svoju Trnoružicu, uspavanu ljepoticu. Više to nije matori čangrizavac i onaj koji je smatrao da je umiranje od ljubavi tek pjesnička figura. Sada je zaljubljeni muškarac koji sanjari preko dana, zaljubljen u san i ideal nevine ljubavi prema Trnoružici. On postaje onaj koji umire od ljubavi, svakog dana. Njegova kolumna postaje popularna jer više ne piše ono što je pisao. Čine je ljubavna pisma i ode ljubavi. Život mu konačno ima smisao, svakim danom sve više i više dok njegova ljubav prema Delgadini raste. Konačno živi ispunjen život.

Ljubav je česta tematika Márquezovih djela, kao i prolaznost života, odrastanje i smrt. Ovo je zapravo poetski ispričana priča o ispunjenju života, strahu od smrti i ljubavi, čistoj i nevinoj. O neukaljanoj ljepoti Trnoružice u njenom staklenom lijesu jer ako se sjetimo originalne bajke, vidjet ćemo da je zapravo silovana tako usnula. Jedina tužna kurva, koje se spominju u naslovu, jeste sam glavni lik koji sam kaže, “seks je utjeha za one koji ne mogu pronaći ljubav”. Maestralan roman za kraj karijere jednog od najvećih pisaca našeg vremena.

Facebook Comments

5 thoughts on “Gabriel García Márquez – Sjećanja na moje tužne kurve

%d bloggers like this: