ryu murakami audicija

Audicija, Ryu Murakami

Sinopsis Ryuove „Audicije“ mogao bi proći kao predložak romantične komedije. 42-godišnji Aoyama udovac je već sedam godina i od tada nije imao ozbiljnu vezu, ali je došlo vrijeme da se ponovo ženi kako mu govore sin i prijatelji. Kako staromodan muškarac da pronađe ženu svojih snova? Onu koja ime sve vrijednosti starina, koje toliko cijeni, a opet posjeduje fizičke atribute kakve on želi? Jednostavno, održat će audiciju za lažni film koji se vjerovatno nikada neće snimiti, a na njoj će, od hiljada djevojaka, njemu oči ostati samo na jednoj, Yamasaki Asami. Djevojku od 24 godine koja bi mu mogla biti kćerka, jedinoj koja ima sve ono što on želi.

Ipak, ovo je roman Ryua Murakamija i ono što bi u nečijim drugim rukama završilo kao romantična komedija u njegovim završi kao krvav psihotriler (mada ga zovu hororom ne bih se toliko razbacivao s tim izrazom u ovom slučaju dok je „U miso supi“ druga priča). Nije to obični psihotriler, žanr je samo maska jer je „Audicija“ svojevrsna analiza i kritika japanskog muškarca, društva kao i muško-ženskih odnosa, ali i sukob feminizma sa šovinizmom. Klasični alegorični Ryu.

Ako se posmatra kao analiza i kritika, Murakami briljira svojim hirurškim seciranjem japanskog društva, te se koristi metaforama i simbolikom kako bi predstavio muškarca, zaostatak prošlosti koji žudi za istom te traži ženu kao utjelovljenje tog doba, dok je Asami femme fatale budućnosti. Nešto čega se staromodni muškarac boji, ali ga privlači i ne može joj odoljeti. Priča on tu o još koječemu, dotiče se mladih i starih generacija, propasti omladine ili barem kako on to vidi, ali ne zastaje na tome pa da bi u potpunosti razumjeli Ryuove romane, čitatelj se mora zakopati u istraživanje.

Kao roman? Tu Murakami zakazuje. Naime, njegovo građenje atmosfere romantike i požude koja sluti na nešto loše, čak nekoliko puta i implicitno izrečeno, dokaz je koliki majstor iako piše prilično šturim stilom. Ne gradi on samo atmosferu, već i Aoyamu kao lika, koji je dobar otac i prijatelj, brižan, ali je i priličan seksista i šovinista. Lik Asami izostaje u svemu, tek nam daje mrvice u njoj pa je, nažalost, jednolična, što je nedopustivo za ovakav roman. Sve ono što je pomno izgradio u 170 stranica, u posljednjih 30 ruši ubrzavajući do kraja pa kao da preskače dobar komad roman ili ga je isjekao i ostavio u ladici.

Nije taj kraj loš, štaviše, odličan je, koliko je loš prijelaz i dolazak do istog. Kao da je bio lijen napisati ga kako treba pa je jednostavno i tupo objasnio, pomalo naivno, razloge njenog ponašanja i zašto ona odjednom postaje Misery. Da, dao nam je tragove prije toga, ali nedovoljno za izgradnju lika.

Da je samo dodao još 100 stranica, bio bi ovo fantastičan roman u rangu „U miso supi“, ali nažalost, nije. Odlučio se za drugi pristup, i mada mu se ne može zamjeriti na pisanju, kao i samoj tematici ispod maske psihotrilera, Ryu ovdje podbacuje s drugim stvarima. Nije „Audicija“ za odbaciti, čita se ona brzo, jednostavno, nije dobacila koliko je mogla.

Author

mirnes.alispahic@gmail.com
Trenutno izgubljen u prijevodu među pješčanim dinama u blizini Rub Al Khalija. Pokušava pisanjem pronaći put natrag.

Samo igraj!, Ivan Lutz

3. April 2021.

Pakleno srce, Clive Barker

10. April 2021.