ivan lutz samo igraj

Samo igraj!, Ivan Lutz

Kada je SF u pitanju, postoje pisci i postoje vizionari. Pogledate li imena velikana kao što su Asimov, Clarke, Dick onda znate o čemu pričam. To su ljudi koji su se bavili određenim temama sebi svojstvenom filozofijom i donosili nam vizije budućnosti koje nisu uvijek bile sjajne, ali se nazirao spas. Ivan Lutz se sa svojim trećim romanom (drugim samostalnim) opasno približio krugu gorespomenutih donoseći jedan izuzetno kvalitetan roman u SF ruhu. Zašto u SF ruhu? Jer kad zagrebete ispod površine vidjet ćete da je puno dublji nego što se to čini.

Iako sam Lutz kaže da nije cyberpunk već weird SF, liči na spoj Gibsona i Dicka, ali uz Lutzov prepoznatljivi stil. Što će reći da imate dozu akcije, tek toliko da radnja nije monotona, ali imate i poruku i filozofiju utkanu kroz sve to.

Bliži se kraj 2999. Novi milenij samo što nije stigao, a u Bostonu se odvija finale svjetskog prvenstva u košarci za robote. Idealna prilika za određene promjene koje krenu tokom drugačijem od onoga što je zamišljeno i tako Nova godina postaje doslovno to. Novi početak čovječanstva, prijeko potrebni reset ljudskog roda.

Lutzova vizija budućnosti je zastrašujuća. Ljudi su postali ovisni o vlastitoj tvorevini, Mreži. Mreža je majka i maćeha. Ona usrećuje, zatupljuje. Pod njenim utjecajem ljudi su sretni. Bez nje, gube vodilju. Mreža i kažnjava one drske i ohole, sve one koji misle da mogu bez nje. Svi koji joj se usprotive plaćaju za svoje grijehe. Gasiando Barter je jedan od tih, miran, povučen, plašljiv. Nekada jedan od vodećih stručnjaka, sada je obična kukavica koja živi za klađenje i drogu. Takav ne odaje sliku heroja, ali ko kaže da heroji moraju biti stereotipni?
Međutim, baš kao i Atwoodova u „Sluškinjinoj priči“, tako i Lutz stvara društvo koje nije tako daleko od onog sadašnjeg. On ne daje pretjerane informacije i ne guši detaljima, ali nam daje dovoljno da stvorimo sliku i vidimo svijet. Pogledamo li oko sebe, vidjet ćemo sličnosti našeg svijeta i onog tmurne budućnosti iz „Samo igraj!“, koliki smo ovisnici postali o Mreži, onoj koja zna sve o nama, skuplja podatke i kreira algoritme po kojima nam servira ono što nas zanima.

Ovo je priča o ljudskoj oholosti, izigravanju Boga i posljedicama iste jer koliko smo sigurni da će naše kreacije ostati ono što smo zamislili ili će početi da vode vlastite živote i od gospodara nas učiniti robom. Ako ste ljubitelj Matrixa, Gibsona ili Dicka, ne propustite „Samo igraj!“ Ako volite inteligentan roman, ne propustite „Samo igraj!“

Author

mirnes.alispahic@gmail.com
Trenutno izgubljen u prijevodu među pješčanim dinama u blizini Rub Al Khalija. Pokušava pisanjem pronaći put natrag.

Audicija, Ryu Murakami

6. April 2021.