zoran žmirić pacijent iz sobe 19

Pacijent iz sobe 19, Zoran Žmirić

Započevši svoj antiratni književni put „Blockbusterom“ u kojem se bavi besmislom rata za vrijeme trajanja istog, Zoran se vraća na istu stazu s „Pacijentom iz sobe 19“, ali sada ide dalje, daje se više i ulazi u sfere o kojima mnogi šute jer je tako jednostavnije. Samim tim, rezultat je intimnije, otvorenije i zrelije djelo, te svakako odvažnije. Vjerujem da se dugo Vanja rađao i umirao u Zoranovoj glavi dok konačno nije izašao na papir, da tu ima i njega te da je možda kroz Vanju došao do neke vlastite katarze.

Vjerujem i da svako od nas s prostora Balkana ko je bio zahvaćen ludilom devedesetih godina prošlog stoljeća poznaje Vanju Kovačevića, bez obzira na stranu na kojoj je vojevao. Možda je to nečiji otac, brat, sin. Možda komšija ili pak možda Vanja čuči upravo u čitatelju.

U svom romanu „Pacijent iz sobe 19“ Zoran Žmirić nije pisac, već vješt patolog koji vrši obdukciju nad svojim književnim likom, Vanjom Kovačevićem i skida sloj po sloj njegove psihe, što nam nagovještava već samom naslovnicom. Monološki, kroz niz poglavlja, Vanja se ispovijeda neimenovanom psihijatru tj. čitateljima, te putuje kroz razne periode svog života, od djetinjstva do mladosti i slanja u rat, do stvari koje je činio tamo, potisnutog bijesa, poslijeratnog stanja, gubitka djeteta i naposljetku, gubitka samog razuma koji je doveo do čina ritualnog „samoubistva“ Vanje Kovačevića, odsijecanja muškosti kako bi se rodila nova Vanja, ona koju je ubio u ratu te joj tako podario život, barem u svom napuklom umu.

Kao i u „Blockbusteru“, tako i ovdje Zoran barata s određenim motivima, naglašavajući tematiku i ideje kojima se bavi u oba romana. Zoran je i nemilosrdan prema svom liku, šamara ga iz poglavlja u poglavlje, uči ga životnim lekcijama na teži način, što Vanju pretvara u tempiranu bombu oštećenog mehanizma zbog čega niko ne zna kada će eksplodirati i koliku će štetu nanijeti i kome. Nažalost, najveću štetu nanosi sebi, umjesto onima kojih se gadi i protiv kojih govori sa žarom.

Jedinu zamjerku upućujem, slično kao u „Blockbusteru“, neskladu između formi, koji većina čitatelja neće ni zamijetiti, ali Zoranove rečenice teku, pa to prikriva prilično dobro i na kraju nas ostavlja da se pitamo da li je Vanja doista zatočen u mentalnoj instituciji ili je ta soba 19 samo u njegovoj glavi. Roman koji bi trebali pročitati svi oni koji su bili na Balkanu tokom devedesetih, ali i generacije poslije, kako bi vidjele šta se dešava s onima koji odu s idealima u rat i tamo ostave mladost i nevinost.

Author

mirnes.alispahic@gmail.com
Trenutno izgubljen u prijevodu među pješčanim dinama u blizini Rub Al Khalija. Pokušava pisanjem pronaći put natrag.

Utjeha stranaca, Ian McEwan

28. March 2021.

Samo igraj!, Ivan Lutz

3. April 2021.