Lažni proroci (treći dio)

Tumarao sam ulicama prateći udaljenu muziku, smijeh i graju što su pronosili kroz noć dok nisam naišao na patrolu. Upozoren zvukom njihovih koraka na vrijeme sam se sakrio u sjenama zgrada iščekujući prolazak jer nisam želio riskirati hapšenje. Skerlet plašteva koji su im se njihali s ramena ponovo je vraćao djeliće uspomena, kratkotrajne bljeskove prošlosti. Smrad paleži u nosu, slike zapaljenih koliba i vriske.

Lažni proroci (dio drugi)

Uspomene na prošle živote su mi bila nejasna, tek bih povremeno uspio izvući neki jasan komad ispod prašine vremena, mada mi je pravi cilj traganja izmicao. Činilo mi se da sam pijun u igri bogova koji su me iz obijesti vraćali na početak svaki put kada bih došao do svrhe.

Lažni proroci (dio prvi)

Obujmio sam mu dlanovima bradom obrasle obraze i zagledao se u zakrvavljene azurne oči, u plamen što je buktio u njima; duge riđe brkove ispletene u pletenice; krivi nos, pogrešno srastao nakon loma; ožiljak iznad lijevog oka i pjege po licu. Zagledao sam se u čovjeka iza te maske mržnje. Čovjeka koji me je mrzio jer sam došao na njegovo po njegovo. Čovjeka koji je branio svoju zemlju. Čovjeka koji je branio svoju porodicu.