Michael Ondaatje – Engleski pacijent

Došao je iz pustinje odakle su ga donijeli beduini. Spaljeno meso mazali su mu uljima i pomadama. On nema identiteta. Zovu ga jednostavno Englez. Sada leži u napuštenoj vili koja je služila kao poljska bolnica. Dok priča svoju priču, obavijenu velom misterije, u dijelovima, kroz izmaglicu opijuma, jedan čovjek slaže slagalicu o njemu.

Velika vila dom je i Hane, medicinske sestre zaljubljene u duhove. Ona pati za ljudima koje je izgubila i Engleza pokušava spasiti, iako mu spasa nema. Svaki dan je samo produžetak agonije. Tu je i Caravaggio, stari lopov, Hanin poznanik koji je radom za Saveznike ostao bez palčeva nakon što su ga uhvatili nacisti. Sada je samo sjena starog sebe, ovisnik o morfiju. Kip je deminer, koji je, uprkos svojoj vještini i zaslugama, odbačen od svojih suboraca iz jednog razloga. On je Sik.

Vila tako postaje mjesto odvijanja jedno pažljivo skrojene psihološke studije četiri oštećena lika, fizički i psihički, gdje se sukobljavaju s vlastititm demonima. Kroz Englezovu priču o burnoj aferi sa suprugom prijatelja, započinju seansu i počinju skupljati komade svog bića kako bi došli do mira. Koliko je ovo priča o Englezu i njegovoj ljubavnici, toliko je i priča o Hani i Kipu, gotovo istim likovima tragične sudbine. Ondaatje nije napisao roman, već rapsodiju o tugovanju, o ljubavi, gubitku i rastanku, o identitetu i strahovima, granicama koje nas sputavaju i slobodama za kojima žudimo.

Pomno sklopljene Ondaatjeove rečenice u sebi nose simboliku, metaforu i to je ono gdje briljira. Daje nam fragmente koje sklapamo; o likovima i njihovoj prošlosti, o mjestima koja su posjetili, onome što se dešava. Unutrašnji konflikti njegovih likova se naslućuju iz njihovih djela i riječi, oni nemaju svoj unutrašnji glas. On se poigrava s riječima, kao dijete u pijesku i gradi od njih maestralnu tvorevinu, ponekad se zanese i previše, ali ne mari jer on je meštar, a njima se to oprašta.

„Engleski pacijent“ nije uobičajen roman koji prati ustoličene šablone i pravila, ali o njegovoj kvaliteti govori jasno Man Booker Award iz 1992, uspješna filmska adaptacija Anthonyja Minghelle iz 1996. Ali i činjenica da je u konkurenciji od 51 naslova izabran za najbolji roman koji je dobio Man Booker Award, a ako uzmemo u obzir da su se tu našla imena poput Kazua Ishigura, Margaret Atwood, Williama Goldinga i drugih, veliki je uspjeh. Njegova fragmentiranost priče, prebacivanje iz lica u lice, senzibilnost, igre s riječima i lirika kojom Ondaatjea tako lako piše su možda stvari koje neće privući veći broj ljudi, ali to su stvari koje ovom romanu daju čar i Ondaatjea čine neprikosnovenim dok nas nosi u drugi svijet, libijsku pustinju i razrušenu talijansku vilu, noći ispunjene strašću kojojm se traži spas duše u spoju dva tijela.

  • Naslov originala: English Patient 
  • Prijevod: Dijana Radinović
  • Broj strana: 312
  • Izdavač: Laguna
  • Godina: 2018.

Facebook Comments

2 thoughts on “Michael Ondaatje – Engleski pacijent