Kazuo Ishiguro – Zakopani džin

Kroz putovanje starog bračnog para, Axla i Beatrice, Britanijom nakon smrti kralja Arthura, Ishiguro nam nabacuje teme zaborava i sjećanja, kao i suočavanja s užasima rata i povredama bliskih osoba, te nam postavlja pitanje, da li je bolje zaboraviti ili živjeti s lošim uspomenama koje u nama bude mržnju i nepovjerenje?

Ágota Kristóf – Blizanačka trilogija (Velika sveska, Dokaz, Treća laž)

„Neka knjiga, ma kako da je tužna, ne može biti toliko tužna kao jedan život.“ Ako bi me pitali kojom bih rečenicom predstavio ovo maestralno djelo mađarske spisateljice Agote Kristof, izgovorio bih ovu. Pozadinu ovog neobičnog romana treba potražiti u životu same Kristof pa ćete tako pronaći mnoge elemente istog u ovoj trilogiji što će vam dati određen uvid u ovu prekrasnu alegoriju fragmentirane ljudske psihe, čežnji za onim što je ostavljeno, potrazi za sobom.

Albert Sánchez Piñol – Hladna koža

„Nikada nismo beskonačno udaljeni od onih koje mrzimo. Iz istog bismo razloga mogli pomisliti da nikada u potpunosti nećemo biti pored onih koje volimo.“ Ovim mislima neimenovanog protagoniste započinje roman „Hladna koža“ Alberta Sáncheza Piñola i može se reći da je u njima sadržana cijela bit knjige.

Margaret Atwood – Sluškinjina priča

Ispričana elegičnim stilom Atwoodove, „Sluškinjina priča“ je zapis o borbi žene, koliko onoj unutrašnjoj protiv same sebe, toliko i protiv okova nametnutih društvom. To je njen tok misli do ponora i nazad. Smješten u distopijsko društvo temeljeno na krutim religijskim zakonima, gdje je žena vlasništvo i nema nikakva prava sem onog na život unutar nevidljivog kaveza, roman je višeslojna priča snažne poruke koji se ne smije preskočiti.

Haruki Murakami – Južno od granice, zapadno od sunca

Neka osjećanja zauvijek ostaju s nama. Neka izazivaju bol upravo iz tog razloga što ostaju. Da li je stvarno moguće nositi uspomenu na nekoga godinama, biti zaljubljen u osobu koja je bila nekad dok ste bili djeca? Željeti je i voljeti i tražiti u svakoj osobi na koju naiđete? Da li je to uopće ista osoba godinama poslije? Hadžimiju se to desilo sa Šimamoto, djevojčicom koju je poznavao kada su imali dvanaest godina, a onda su im se putevi razišli kada se odselio. Ostala je samo uspomena i ta neostvarena želja.