Niz paukovu nit: poglavlje II

II „Manjak inspiracije?” Glas suputnika me je vratio u stvarnost gdje se u trenu sjetih gdje sam. Sjedio sam u avionu, vraćao se kući. Muškarac pored mi je bio blizak godinama, vodnjikavih očiju skrivenih iza naočala debelog okvira. Na tankim usnama mu […]

Čitaj dalje...

Niz paukovu nit: poglavlje I

माया (māyā) magija, iluzija    Za nju, djevojčicu s cirkusom u glavi   I   Smrt nije kraj već novi početak. Smrću zvijezde rađa se crna rupa, raste sporo i nezaustavljivo guta sve pred sobom kriveći vrijeme i prostor. Tako iz smrti […]

Čitaj dalje...

Svjetlonosac

Svega nekoliko metara od njegove kolibe, svijet se završavao. Progutala ga je neobična gusta bijela magla ni nalik onoj što se spuštala s planinskih vrhova. U njoj su nestali i noć i nebo, mjesec i zvijezde. Ostala je samo bjeličasta melasa čiji su se pipci vrzmali svuda uokolo.

Čitaj dalje...

Grobnica na Krovu svijeta

Kraljevi čije kosti su odavno bile prah raznesen vjetrovima prošlosti i bogovi u koje više niko nije vjerovao na ovom zimom stegnutom mjestu, nisu me plašili. Plašila me je planina sa svojom ćudljivom naravi, bijesnim vjetrovima što je koristila umjesto biča i mrazem kojim je ledila srž u našim kostima. I oni stvorovi urlika jačih od vjetra, što se bore u magli, kosmatih, snažnih tijela i dugih ruku koje ti mogu iščupati glavu u trenu, kao insektu. Bojao sam se i onih stvari što su počivale unutar planine, o kojima su i gorštaci pričali sa strahom i nikada kada bi pala noć, jer zlo se ne priziva u svoj dom. Njih sam se plašio i od njih sam zazirao. Jedino su oni mogli biti ubice mojih snova.

Čitaj dalje...
Čitaj dalje...