Ovo je priča o dvoje ljudi koji po svim mogućim kriterijima ne bi trebali funkcionirati, ali funkcioniraju. Priča o različitostima, strahovima, kajanju i žaljenju za propuštenim prilikama.
Staklaste oči me promatraju kada skrećem pogled. U njima se ogleda nebo i orao što kruži u visinama. Život u mrtvilu.
Zagledao sam se u čovjeka iza te maske mržnje. Čovjeka koji me je mrzio jer sam došao na njegovo, po njegovo.
“Od svih ishitrenih i ponoćnih obećanja datih u ime ljubavi, niti jedno, Boone je to sada znao, neće biti prekršeno kao ono ‘Nikada te neću ostaviti.'”
Iako kažu da je nemoguće putovati kroz vrijeme, ne bih se složio s tim. Moguće je. Svi to radimo povremeno. Ponekad kazaljke vremena obrnu taktovi poznate melodije, možda miris koji nanese povjetarac i zagolica nam nozdrve ili prizor nečeg poznatog i […]
