Najbolje ljubavne priče su ponekad one koje se čine apsurdnima, barem tako tvrdi Diego kada govori Gemmi razloge zašto bi trebali biti skupa, no gdje je razlika između prave ljubavi i idealiziranja partnera do te granice da zanemarujemo međusobne razlike? Koliko je […]
Umiremo samo da bi se rodili iznova jer smrt nije kraj, već novi početak. Uroboros grize sopstveni rep jer takav je ciklus smrti i života. Neko bi rekao da je sve već isplanirano za nas. Ispisano u linijama naših dlanova, putokaz od […]
Japanci imaju vjerovanje da sva ljepota i tuga života stane u jedan tren, onaj prije nego se latice trešnjinog behara odvoje od peteljke i počnu padati ka tlu. Mono no aware, rekli bi Japanci, što je teško prevodivi izraz koji označava jake […]
Bangkok se budi uz kišu. Naslov koji priziva prizor tmurnog jutra i topot kiše po prozorima i krovovima dok nas obuzima melanholija. Ljepotu te scene narušava samo ružna istina da Bangkok tone i da će ga većina nestati pod morem za nekoliko […]
U svom predgovoru za „Put“ Cormaca McCarthyja, irski pisac John Banville je napisao „da su svi umjetnici jedinstveni, neki nešto više od ostalih“ i da „niko ne piše kao Cormac McCarthy niti on piše kao neko drugi“, što u svijetu književnosti znači […]
Svesti jedan kompleksan roman kao što je „Uskom stazom ka dubokom sjeveru“ Richarda Flanagana na blurb o vojnom hirurgu u japanskom logoru čiji razum čuva sjećanje na ljubavnu aferu s tetkom veliki je grijeh na dušu marketinškog tima, ali ljudi moraju prodati […]
Michael Ondaatje jedan je od onih pisaca koji ne piše, već slika. Njegovo pero je kist, papir mu je platno, a riječi koristi kao boje da bi naslikao fragmente života svojih likova, komade mozaika kojeg nazivamo roman. Baš kao što je njegova […]
Do pojave serijala Pjesma leda i vatre i HBO-ove adaptacije istog u vidu serije Igra prijestolja, većina mainstream čitatelja nije čula za ime Georgea R. R. Martina, što ne čudi previše kada znamo da je svoju spisateljsku karijeru počeo 70-ih godina prošlog […]
“Ona vrsta usamljenosti u kojoj moraš da se boriš kako bi prihvatio situacju iz korijena je drugačija od one vrste u kojoj znaš da ćeš isplivati samo ako izdržiš.”
Prvi roman Margarite Karapanou, grčke spisateljice, počinje kao i većina romana, s posvetom: „Mojoj majci, Margariti Liberaki, s ljubavlju“ da bi već u narednom poglavlju Margarita K. napisala: „Rođena sam u julu, u vučji sat, u znaku Raka. Kada su me donijeli njoj kako bi me vidjela, okrenula se ka zidu.“
