Ljubav traje tri godine, Frederic Beigbeder
Mnogi sanjaju o ljubavi koja nema roka trajanja. Tako bi trebalo da bude, zar ne? Moderna bajka nam servira priču o ljubavi za cijeli život i mada većina žudi za njom, rijetki je pronađu. Stvarnost je vjerujem drugačija za većinu, posebno u moderno doba kada ljudi stupaju u brak iz posve pogrešnih razloga. Ako je vjerovati Fredericu Beigbederu i glavnom liku njegovog romana „Ljubav traje tri godine“, ljubav ima svoj rok što je jasno iz samog naslova.
Ovo je treći roman u kojem je glavni lik Marc Marronnier, a ja sam se neupućen našao u posljednjem dijelu priče o njemu, onom koji ga pokazuje u jednom od najgorih trenutaka njegovog života, postrazvodnom. Depresivan, cinični Marc pokušava da se skrpi tako što se drogira, lupeta kako ljubav ima rok trajanja, odlazi na raskalašene zabave, ne jede, pije i patetičan je do srži, toliko da piše ljubavna pisma. Problem je što ih Marc ne piše ženi koja ga je ostavila već ljubavnici koja ga je… pa, ostavila uplašena njegovim ponašanjem jer kako ispade njihova afera je bila samo malo zabave, ništa ozbiljno dok je on tjera da ostavi supruga. Klasika.
Na prvu se čini da je roman nešto što se izrodilo spojem Bretta Eastona Ellisa i Charlesa Bukowskog, međutim Beigbeder je svoj i njegov izričaj je jasan. Na satiričan i krajnje humorističan način bavi se tematikom modernih brakova i veza iz vlastite perspektive jer je ovaj roman napisao nakon prvog razvoda pa se može reći da zna o čemu priča. Ne izmišlja Beigbeder toplu vodu, sve ono o čemu on piše tu je od pamtivijeka.
Ljudi su ulazili u brakove po dogovoru, radi ovoga ili onoga razloga pa su u određenom trenutku svojih života shvaćali koliko im je dosadno te bi pribjegli aferama jer se jednostavno nisu pronalazili s osobom s kojom žive. Možda je upravo zbog toga postao enfant terrible francuske književnosti jer je natrljao u lice sve ono što svi znaju, a niko ne želi pričati o tome. On priča o braku sklopljenom iz navike, pod utjecajem hormona i zaljubljenosti ili nečeg posve trećeg.
Iako se njegov Marc može činiti kao krajnje naporan i patetičan, Marc je vrlo stvaran zahvaljujući Fredericovom iskustvu i čita li se pažljivo, između redova, u njegovom cinizmu se ogleda istina današnjeg društva i braka htjeli mi to priznati ili ne. Štaviše, ono o čemu je on pisao u vrijeme izlaska ovog romana, sada je izraženije pa je roman aktuelniji nego prije. Ljudi ulaze u brakove iz potpuno pogrešnih razloga što dovodi do ovakvih situacija.
Kroz niz kratkih poglavlja, koje čine da roman više liči na memoare, Frederic pripovijeda storiju propasti ne toliko svog braka koliko sebe i priča više o njemu kao sebičnjaku kojeg apsolutno ne interesuje supruga već za svoje ponašanje pronalazi razloge. Čitajući ulazimo u Marcov/Fredericov tok misli pa vidimo kako u jednom trenutku priča kako je ljubav sjajna stvar dok u drugom kuka kako je to propast od samog početka, ali u koju svjesno srljamo.
Kraj je nešto što mu mnogi zamjeraju, ali kad malo bolje razmislimo, nije li to ono što većina priželjkuje, pa čak i taj nesretni Marc koji eto uprkos svojoj teoriji da ljubav traje svega tri godine juri za njom jer je prethodnoj prošao rok trajanja i pitanje je da li uopće zna šta je ljubav, a šta zaljubljenost?
- Naslov originala: L’amour dure trois ans
- Prijevod: Vladimir D. Janković
- Broj strana: 141
- Izdavač: Booka
- Godina: 2011.
Comments
Odlična je. Prva knjiga ovog autora, koju sam pročitala. Sigurna da neće biti i poslednja. 👍
Istog sam mišljenja. Bukowski novog stoljeća, ali drugačiji. Svidio mi se na prvu.