
Sram (Shame, 2011)
Ako upitate nekoga s dijagnozom depresije kako bi najbolje opisao svoje stanje odgovor bi se vjerovatno razlikovao od trenutka postavljanja pitanja, ali mrtav iznutra bi bio najpribližniji izraz. Odsustvo emocija. Upitate li psihijatra, njegov odgovor je jasan. Hemijska neravnoteža zbog koje propisuje lijekove koji bi pacijenta trebali dovesti u stanje mentalne ravnoteže. Mada odgovor nikada nije tako jednostavan jer u pozadini depresije često je potisnuta trauma.
Seks je savršen način održavanja tog balansa jer je naše tijelo nakon orgazma preplavljeno oksitocinom, endorfinima i dopaminom dovodeći nas u blaženo stanje. Čini da se osjećamo živima. S druge strane, postajemo emotivno odsutne individue koje se upuštaju u seksualne poduhvate, jedan za drugim, tretirajući osobe kao sredstvo kojim se služimo samo da bi se osjetili živima na tren.
Upravo to je polazna tačka filma Stevea McQueena „Sram“, za koji je ujedno napisao i scenario s Abi Morgan. Krajnje jednostavan scenario, reklo bi se na prvu. Ogoljen do maksimuma, ali upravo takav scenario mu je omogućio stvaranje jednog od najboljih filmova 2011. godine. Oni gledatelju ne nude pozadinsku priču likova, daju tek naznake i navode gledatelje da donose svoje zaključke. McQueen priču pripovijeda svojim dugim, nepomičnim kadrovima. Njegovi glumci je stvaraju izrazima svojih lica.
Michael Fassbender tumači lik Brandona, dobrostojećeg tridesetogodišnjaka čiji se život vrti oko seksa. Osvajanje žena mu nije problem jer njegov magnetizam i pogled su fatalni za njih. Tu su prostitutke, online seks. Čak i masturbacija. Sve to je ono što ga pogoni dalje u njegovom zatvorenom svijetu lišenom emocija.
Film počinje scenom njega u krevetu, kako zuri u strop. Izraz lica govori o njegovoj otupljenosti. Ustaje, odlazi u kupatilo i masturbira. Poruke na telefonskoj sekretarici koje ignorira svakodnevno, ali ih uredno sluša, mogle bi pripadati nekoj od brojnih žena s kojima je spavao. Ljubavnica koja ne želi popustiti. Jednog dana se vraća kući i zatječe uljeza u kupatilu svog stana. Ispostavlja se da je to njegova sestra koja treba prenoćište na nekoliko dana. Sissy, koju glumi Carey Mulligan, sušta je suprotnost svog brata. Koliko je on emotivno zatvoren, toliko je ona otvorena, ali jedna stvar im je zajednička. Seks. Dok Brandon koristi seks da ubije otupljenost svog postojanja, Sissy kroz seks daje sebe muškarcima jer drugačije ne zna privući njihovu pažnju.
Ona ga treba, on se boji potrebe. Njihov odnos je ispunjen gnjevom i vikom. Ona je pjevačica koja u jednom trenutku, dok pjeva na sceni, pokazuje tugu i slabost koju nosi. Njen performans ne ostavlja ni Brandona ravnodušnim. Jasno je da oboje dijele traumu.
Njen boravak narušava ravnotežu Brandonovog svijeta jer s njom dolaze i emocije, nekontrolirane, ali ipak emocije. Bijes, mržnja, očaj koje kriju ljubav i privrženost jer ma koliko Brandon govorio da mu se Sissy gadi, prima je u stan i vodi brigu o njoj. Njihov odnos naslućuje da se između njih desilo nešto, zlostavljanje ili incestualni odnos, teško je reći jer niti jedno ne govori o tome, ali njihovo ponašanje daje naznake tome. Čak i Sissy kaže, „da nisu loši ljudi, već da dolaze s lošeg mjesta“.
Brandonov problem jeste da ne može imati seks sa ženama koje mu se sviđaju, što je vidljivo nakon što započinje vezu s radnom kolegicom pa u krevetu s njom zakaže da bi nakon njenog odlaska imao divlji seks s drugom ženom, vjerovatno prostitutkom. Da li je moguće da ga to asocira na sestru?
Za Brandona seks je ventil koji više ne može zatvoriti. Njegov život je podređen tome do te mjere da ne bira sredstva. Čak u jednom trenutku odlazi u gay bar, jer je seks tamo zagarantiran, a on očajnički treba orgazam. Potreban mu je fiks. Brandon je nalik Patricku Batemanu, liku iz romana Breta Eastona Ellisa „Američki psiho“. Obojica su hladni, otuđeni i opsjednuti seksom, pa nije nemoguće da je McQueen donekle pronašao inspiraciju u istom.
Maestralna gluma Fassbendera i Mulligan, kao i ostalih, McQueenov rad s kamerom čije „Sram“ jednim od najboljih ostvarenja 2011. i film koji svakako neće ostaviti ravnodušnim gledatelje. „Sram“ je ujedno i seksualna odiseja u kojoj se pitamo da li postoje granice do kojih smo voljni ići kako bi zadovoljili neutaživu glad, ako je to uopće moguće.
ŽANR: drama
REŽIJA: Steve McQueen
SCENARIO: Abi Morgan, Steve McQueen
ULOGE: Michael Fassbender, Carey Mulligan, James Badge Dale. Nicole Beharie


-
Tagged blade runner, blade runner 2049, denis villeneuve, film, istrebljivač