Pisati o ratu, posebno ako ste bili sudionik u istom, nije nimalo zahvalan posao jer se mora hodati tankom linijom i jedan nesmotren korak može pisanje odvesti u neželjenom pravcu. Pisati o ratu, a protiv istog, samo je dodatni izazov stavljen pred autora, često krupan zalogaj.
U „Blockbusteru“ Zoran Žmirić se uhvatio u koštac s izazovima i čitateljima servirao antiratni roman, sa svim onim apsurdima koji se mogu naći na bojištu, dostojan filmske adaptacije, na što mu i sam naslov aludira. Jasno je od samog početka da je Žmirić potkovan autor, prvenstveno filmski, jer prilikom čitanja ovog roman imao sam osjećaj da se nalazim u nekoj sezoni „M.A.S.H-a“, „Kvake 22“ ili pak „Vodu“ Olivera Stonea i što radnja više odmiče, ta atmosfera je izraženija.
Smjestivši ga u neimenovani rat, između „naših“ i „njihovih“ s jasnim aluzijama na bivšu državu, uz likove čiji su identiteti skriveni nadimcima, Zoran jasno daje na znanje da je radnja mogla biti smještena u bilo koji rat, na bilo kojem dijelu planete i stvar bi, kako to obično biva s ovakvim djelima, funkcionirala identično jer apsurd rata je jednako isti, gdje god i kad god se događao. Zanatski skrojen, roman ima scene koje se urežu u sjećanje i nose određenu težinu, poput scene s Majdom u vojničkoj baraci ili one s Ludim Miletom, koje su mi možda i najupečatljivije u romanu do samog kraja i završne scene.
Zamjeram mu iste stvari koje sam zamjerio Hemingwayu u „Za kim zvona zvone“, inače sjajnom romanu, a to su: prepričavanje u par navrata, kojeg se mogao riješiti i pronaći drugo rješenje, posebno pred sami kraj gdje se otkriva identitet jednog od glavnih likova, koji čitateljima priraste srcu, kao i elemente s kojima na igra na sigurno, te filmske dijelove koji ponekad znaju biti pretjerani, ali s obzirom na to da sam naslov romana govori o tome da je pred nama blockbuster, onda mu se može progledati kroz prste jer upravo su to ključni sastojci blockbustera (filma, ne avionske bombe).
Pošto je sam roman izuzetno „filmičan“, vjerujem da će i njegova adaptacija, na kojoj se radi koliko sam čuo, biti izuzetno uspješna, a roman je svakako vrijedan čitanja.

Copyright protected by Digiprove © 2020 Mirnes AlispahićSome Rights Reserved