Kabal, Clive Barker

“Od svih ishitrenih i ponoćnih obećanja datih u ime ljubavi, niti jedno, Boone je to sada znao, neće biti prekršeno kao ono ‘Nikada te neću ostaviti.'”

Čitaj dalje...

Norveška šuma, Haruki Murakami

  Iako kažu da je nemoguće putovati kroz vrijeme, ne bih se složio s tim. Moguće je. Svi to radimo povremeno. Ponekad kazaljke vremena obrnu taktovi poznate melodije, možda miris koji nanese povjetarac i zagolica nam nozdrve ili prizor nečeg poznatog i […]

Čitaj dalje...

Sjećanja na moje tužne kurve, Gabriel García Márquez

Ovo je zapravo poetski ispričana priča o ispunjenju života, strahu od smrti i ljubavi, čistoj i nevinoj. O neukaljanoj ljepoti Trnoružice u njenom staklenom lijesu jer ako se sjetimo originalne bajke, vidjet ćemo da je zapravo silovana tako usnula. Jedina tužna kurva, koje se spominju u naslovu, jeste sam glavni lik koji sam kaže, “seks je utjeha za one koji ne mogu pronaći ljubav”.

Čitaj dalje...

Južno od granice, zapadno od sunca, Haruki Murakami

Neka osjećanja zauvijek ostaju s nama. Neka izazivaju bol upravo iz tog razloga što ostaju. Da li je stvarno moguće nositi uspomenu na nekoga godinama, biti zaljubljen u osobu koja je bila nekad dok ste bili djeca? Željeti je i voljeti i tražiti u svakoj osobi na koju naiđete? Da li je to uopće ista osoba godinama poslije? Hadžimiju se to desilo sa Šimamoto, djevojčicom koju je poznavao kada su imali dvanaest godina, a onda su im se putevi razišli kada se odselio. Ostala je samo uspomena i ta neostvarena želja.

Čitaj dalje...

Zaboravljeni

„Pitaš se kakav je to zaboravljeni bog koji se ni imena svog ne sjeća? Bogovi nisu toliko različiti od ljudi, smrtniče,“ jedva postojan, slabašni glas se širio prostorijom poput talasa noseći toliko željne odgovore kao da je sablast imala pristup njegovom umu. „Možda nas ne možeš posjeći mačem niti nas bolest može baciti na koljena. Besmrtni smo, ali i to ima svojih ograničenja. Da bi živjeli, trebaju nam vjernici. Onog časa kada vjera počne da blijedi i slabi, počinje naša propast.“ Riječi zaboravljenog boga bile su natopljene sjetom. „Svojoj djeci sam dao dar, a od mene je ostala tek sjena spomena mog imena u njihovim sjećanjima. Uskoro će i to izblijediti i postat ću zaborav, raspršen kao prašina na vjetru.“

Čitaj dalje...

Fragmenti

Tek kada sam mu spustio ruku na rame, reagovao je. Trznuo se, kao da sam ga probudio iz nekog dubokog sna, i pogledao me. Oči su mu plamtjele sjajem kakav prije nisam vidio.

„Jesi li čuo ovo?“, upitao me je.

„Šta?“

„Vjetar. Šapuće“, progovorio je odsutno.

„Ne budali. Vjetar k’o vjetar.“

Iscerio mi se u lice. Nešto u tome je natjeralo da jeza siđe niz moja leđa.

Čitaj dalje...

Niz paukovu nit: poglavlje III

III Razmicao sam granje četinara dok sam išao ka jezeru. Kroz krošnje sam vidio njegovu mirnu, tamnu površinu kako bljeska na mjesečini. Izašavši iz šume, našao sam se na obali jezera u čijem je plićaku stajala poznata figura u bijeloj haljini. Voda […]

Čitaj dalje...

Niz paukovu nit: poglavlje II

II „Manjak inspiracije?” Glas suputnika me je vratio u stvarnost gdje se u trenu sjetih gdje sam. Sjedio sam u avionu, vraćao se kući. Muškarac pored mi je bio blizak godinama, vodnjikavih očiju skrivenih iza naočala debelog okvira. Na tankim usnama mu […]

Čitaj dalje...

Niz paukovu nit: poglavlje I

माया (māyā) magija, iluzija    Za nju, djevojčicu s cirkusom u glavi   I   Smrt nije kraj već novi početak. Smrću zvijezde rađa se crna rupa, raste sporo i nezaustavljivo guta sve pred sobom kriveći vrijeme i prostor. Tako iz smrti […]

Čitaj dalje...

Svjetlonosac

Svega nekoliko metara od njegove kolibe, svijet se završavao. Progutala ga je neobična gusta bijela magla ni nalik onoj što se spuštala s planinskih vrhova. U njoj su nestali i noć i nebo, mjesec i zvijezde. Ostala je samo bjeličasta melasa čiji su se pipci vrzmali svuda uokolo.

Čitaj dalje...