U noćima poput ove kad tišina vrišti na sav glas

U noćima poput ove, kada ti ime čujem u tišini, izroni mi tvoja slika pred očima kao miraž u pustinji. A onda sjedim i čekam da noć umre jer s njenom smrću, rađa se dan čije svjetlo rastjera opsjenu tebe i ja ponovo postajem prosijedi starac lica opaljenog vjetrom i izboranog borama što nose zapise o tebi u sebi.

Ljubav je mrtva. Ja sam je ubio.

„Šta to radiš?“, upitala me je dok je stajala iznad mene gledajući me kako vadim komad papira iz mašine, gužvam ga i bacam, a onda stavljam drugi.
„Ubijam te“, rekao sam tiho. „Nešto što sam trebao uraditi davno.“
Dohvatio sam flašu i prinio je ustima zadovoljan onim što sam napisao.
Ljubav je mrtva. Ubio sam je.

Volio bih da si tu

Zlaja je jednom napisao: „Volio bih da si tu, ove noći tako trebaš mi“, a onda je Žera to otpjevao onim svojim letargičnim glasom. Ja ove noći neću biti Žera mada bih možda mogao bolje otpjevati od njega ili barem izrecitovati. Neću biti ni Zlaja jer jedan je Zlatan Arslanagić i takav tekstopisac se rađa jednom u sto godina i svaki stih koji bih pokušao napisati bi bilo samo vrijeđanje njegovog rada.

Kad maestral puhne – njegova priča

Pokušavam da shvatim kada i zašto smo prestali jedni drugog gladni? Kada su naši dodiri postali hladni? Kada smo postali stranci jedno drugom kao da se nikada nismo znali?

Guy Gavriel Kay – Ysabel

Ysabel je most koji povezuje sve Kayeve knjige i u njoj ćete pronaći sve romane koje je dosad napisao. Ovo je roman o odrastanju, ljubavi, prošlosti, izborima i posljedicama. O granici između dva svijeta, onog živih i onog mrtvih kao i o onoj drugoj koju Ned prelazi, iz dječaka u muškarca.

Opet je ono doba godine. Doba nedostajanja

Ono je doba godine kada vjetar nosi sjetu prošlih vremena, puhne negdje s vrhova planine uspomena i prošapuće je u moje uši, prođe kroz mene, napravi dar-mar, a onda ode dalje ostavljajući me u haosu raštrkanih riječi, mirisa i zvukova. U odjecima sjećanja.