Ryu Murakami, U miso supi
Kakvi su to ljudi što svakodnevno jedu miso supu, smeđu i neuglednu, mirisa ljudskog znoja, koja je bez obzira na to, istovremeno delikatna i otmjena? To se pita Frank, još od vremena kada je naručio supu u jednom restoranu, u Koloradu. Od tada mu je želja da dođe u Japan, ali sada, pred doček Nove godine, odgovor na to pitanje nije ni bitan. Poput komada povrća, on pluta u miso supi, među ljudima.
Iako je svrstan u horore, Ryu Murakami je svojim romanom „U miso supi“ ispričao sjajnu alegorijsku priču o dekadenciji japanskog društva, nestanku tradicije, usamljenosti, osjećaju praznine i štokholmskom sindromu, od kojeg Japan boluje još od američke poslijeratne okupacije. Umjetnost je ispričati priču u priči, upakovano u žanrovsko ruho i to mogu samo rijetki, a Murakami je u tome itekako uspio.
Bezlični Frank, Amerikanac iz neimenovanog grada, koji odgovara opisu bilo kojeg američkog grada, ima tipično američko djetinjstvo iz predgrađa i prezime koje nikada nije isto, tako postaje Amerika, dok Kenji sa svojim ispraznim životom bez nekog cilja, postaje Japan, a njihova veza morbidno simbiotička.
„U miso supi“ jeste horor, nemojte da vas zavara alegorija i simbolika. Onaj pravi koji vam uvlači jezu pod kožu od prve stranice dok vas uvlači u podzemni svijet Tokija, njegovih blještavih ulica i seks klubova koji su spremni ispuniti svaki vaš fetiš. Dok Kenji provodi vrijeme s Frankom, u tri noći pred Novu godinu, shvata koliko se zapravo društvo u Japanu promijenilo, kako japanske srednjoškolke daju svoja tijela tek toliko da ispune prazninu koja vlada njihovim životima i otjeraju dosadu za razliku od stranih prostitutki koje su tu da bi zaradile za svoje porodice, ali spoznaje i značenje užasa u atmosferi koju Murakami tako brilijatno gradi. Ujedno je i onaj društveni, jer kroz roman gledate usamljenu generaciju bez cilja, kako tumara životom u potrazi za nečim što će ih pokrenuti.
Nije simbolika samo u odnosu Kenjia i Franka, ostavlja nju Murakami posvuda dok vas svojim jednostavnim, a opet tako učinkovitim, stilom vodi kroz ovu mračnu priču kroz ulice Tokija i tako postaje naš Kenji, vodič kroz propast japanskog društva. Nažalost, ovaj roman, kao i brojni drugi ima pomalo proročki i distopijski karakter jer u današnje vrijeme dekadencija društva je sveprisutna, počev od raznoraznih rijaliti programa pa do drugih stvari.
Ako je Ellis svojim „Američkim psihom“ postao enfant terrible moderne književnosti krajnjeg Zapada, onda je Murakami svojim „U miso supi“ definitivno enfant terrible moderne književnosti krajnjeg Istoka koji se jednostavno mora pročitati radi svoje genijalnosti jer ovo je Ryuev prst u oko.
- Naslov originala: イン ザ・ミソスープ (In the miso soup)
- Prijevod s engleskog: Zoran Trklja i Ljiljana Bubalo
- Broj strana: 176
- Izdavač: Booka
- Godina: 2010.
Comments