Anilin duh, Michael Ondaatje

Michael Ondaatje jedan je od onih pisaca koji ne piše, već slika. Njegovo pero je kist, papir mu je platno, a riječi koristi kao boje da bi naslikao fragmente života svojih likova, komade mozaika kojeg nazivamo roman. Baš kao što je njegova proza razbijena na dijelove, koji više otkrivaju prazninama između njih negoli onim što je napisano, tako i njegovi likovi nerijetko bivaju rastrgnute, oštećene individue u potrazi za nečim što bi ih upotpunilo.
U „Engleskom pacijentu“, romanu koji je objavio prije „Anilinog duha“, četiri lika se nađu u ruševinama vile i kroz priču o burnoj aferi, slažu slagalicu svog identiteta i dolaze do razrješenja. Čovjek na samrti je ono što ih drži na okupu. „Anilin duh“ svojim kosturom, pravim ljudskim skeletom i tajnom njegovog identiteta, baš poput misterioznog Engleza u „Engleskom pacijentu“ okuplja oko sebe tri lika, karaktere čije su tragične sudbine opisane na način koji niko sem Ondaatjea ne bi mogao uraditi. Tako Mornar, kako su ga nazvali Anil i Sarath, postaje centar priče.
Anil Tissera, mlada je žena s muškim imenom kupljenim od brata seksualnim uslugama jer joj se ono dato od strane roditelja nije svidjelo, vraća se u rodnu Šri Lanku nakon 15 godina života na Zapadu. Više nije ona plivačica koju su svi poznavali i kakve je se svi sjećaju. Sada radi za UN kao forenzički antropolog sa zadatkom da pronađe dokaze o zvjerstvima počinjenima u krvavom građanskom ratu koji bjesni zemljom između tri strane, a niti jedna od njih nije nevina.
Sarath je njen partner, arheolog dodijeljen od strane vlade da bi joj pomogao u radu. Ona sumnja da je tu da prikrije eventualne dokaze ubistava civila i u čiju odanost sumnja s razlogom, njegov rođak je ministar u vladi, a ne pomaže mu ni njegova distanciranost i hladnoća.
Gamini, Sarathov mlađi brat, liječnik je u bolnici u Colombu. Navučen na amfetamin kako bi izdržao napor posla, sve svoje vrijeme provodi u hitnoj pomoći. Njegova kuća, nakon odlaska njegove supruge, sada je dom drugoj porodici, a on postaje beskućnik koji živi u bolnici, zaljubljen u mrtvu ženu, koja mu nikada nije pripadala jer je bila supruga Sarathu, bratu u čijoj je sjeni oduvijek živio i s kojim nema nikakvog kontakta.
Tri lika, svaki od njih se bavi životom i smrću na svoj način, žive samotne živote u svojim čahurama, skriveni iza posla. Njihova samoća je njihova pokora, ta predanost poslu je pokušaj da zaborave prošlost, duhove koji ih progone.
Pletući sudbine ovih likova, s još par drugih, svojim poetičnim stilom, Ondaatje nam nudi roman opipljive atmosfere i jakih emocija, bilo da piše o igri dvoje ljubavnika, o propalim brakovima ili o svirepim ubistvima. Kroz potragu za identitetom Mornara i njegovih ubica, oni odbacuju samoću kojom se brane i dolaze do mira, premda na kratko, plaćajući to skupo.
Međutim, nije to samo roman o tri oštećena lika i njihovim tragičnim sudbinama, kroz vješto korištenje simbolike Ondaatje priča o ratu i njegovima posljedicama, priča o bezbrojnim žrtvama otetim usred dana i ubijenima samo zato što su pripadali drugoj strani ili što su se zadesili tu gdje jesu onda kada nisu trebali, o miru, prijeko potrebnom u svakoj zemlji koja je prošla kroz građanski rat kao Šri Lanka kao i o identitetu, nečemu što mu je veoma draga tema.
Iako se mnogima neće svidjeti zbog fragmentiranosti svog narativa, koji je ipak cjelovitiji od onog u „Engleskom pacijentu“, te će možda zbog toga osjetiti nepovezanost s likovima, „Anilin duh“ svakako je roman koji vrijedi čitati više puta.

Facebook Comments