Sajam knjiga u Abu Dhabiju
Zaista ne pamtim kada sam posljednji put otišao na sajam knjiga. Mislim, naravno na sarajevski, pošto mi se ne poklope stvari za one u regionu. Razlog? Isprva sam išao jer je to bilo mjesto na kojem sam mogao naći opskurne naslove nedostupne u knjižarama diljem Sarajeva, osim eventualno nekom antikvarijatu i zaista se moglo naći veoma dobrih knjiga, što beletristike, što naučne.
Međutim, to je bio period srednjoškolskih i studentskih dana pa finansije nisu dopuštale previše trošenja već je kupovina zahtijevala veliko taktiziranje i preraspodjelu sredstava, kako sam to imao običaj reći. Imam i sad, da se ne lažemo. Tješim se što sam potrošio pare na nešto što nije toliko neophodno i moglo je sačekati pa mi bude lakše.
Vremenom je odlazak na sarajevski sajam knjiga postao besmislen, jer sve one priče o sajamskom popustu koje vam serviraju da vas privuku, veliki broj izdavača… Samo misaone imenice, ništa više. Knjige su se mogle jeftinije kupiti ako ste pratili popuste na web stranicama izdavača i naručili direktno od njih, dodajući na tu cijenu i poštarinu nego direktna kupovina na licu mjesta.
Da skratimo priču, igrom slučaja sam se zadesio u Abu Dhabiju i ugledao najavu za sajam knjiga. Ok, kažem sebi. Sajam knjiga u Abu Dhabiju? Zašto ne? Kad sam već propustio festival filma i stripa u Dubaiju, mogu otići na sajam knjiga, a sve vrijeme mi u glavi glas govori: „Mirnese, razmišljaj o prostoru u svom koferu. Težini. Prostoru. Težini. Prostoru.“ Naime, već sam se oteo kontroli i prije sajma, pa sam kupio… Recimo da mi sada knjige zauzimaju više prostora u koferu negoli garderoba. Znam, slab sam karakter, ali kad uđem u knjižaru kao da se teleportiram u Diznijev animirani film i postanem Miki Maus, samo što nisam čarobnjakov šegrt koji oživi metle već tip oko kojeg plešu knjige.
No dobro, dođe i vikend pa se tako zaputih na sajam. Vrijeme idealno. Jutarnji sati, ima posjetitelja, ali ne previše. Sasvim dovoljno za užitak dok šetam između štandova i razgledam. Prvo što zapažate jesu impresivni štandovi predviđeni za promocije, tribine, radionice i druge stvari. Tu možete pronaći doista svega, a ja sam se najviše zadržao na dijelu s antikvarnim prodavnicama gdje su bili predstavnici iz Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i drugih zemalja sa svojim predmetima pa se mogu vidjeti drveni globusi stari po 200-300 godina, atlasi, karte svijeta, prvo izdanje „Frankensteina“ Mary Shelley po cijeni od milion dirhama, što dođe negdje oko 250 hiljada eura, ali i brojne druge zanimljivosti. Naravno, cijene su vrtoglave i obični smrtnici mogu samo sanjati o tome da imaju nešto od toga u svom domu.
Zatim su tu predstavnici drugih zemalja sa svojim prevedenim knjigama kao što su Indija (koja je bila specijalni gost sajma i zauzimala je ogroman prostor na kojem se moglo naći svega), Kina, Rusija, Poljska. Tu su bili i izdavači iz zemalja regiona Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, ali i brojne državne institucije koje su sajam iskoristile za promociju svog rada. Ono što je doista pohvalno jeste prisustvo Ministarstva kulture na ovom dešavanju i primjetno je koliko ulažu u to, dodjele nagrada za najbolje djelo arapske fikcije, promocije, tribine i ostalo.
Sam izbor literature je izuzetno velik, većinom na arapskom jeziku, što je normalno, a i popusti su stvarno popusti. Uglavnom 30-40 %. Knjižare poput Borders i Kinokuniya donijele su udarne naslove na engleskom jeziku, kada je beletristika u pitanju i kod njih, ali i kod drugih prodavača knjiga su se mogli naići zaista dobri naslovi. Problem je isti kao i na svakom sajmu, izlagači jednostavno ne mogu donijeti sve što imaju za ponuditi pa tako nisam našao ono kod Kinokuniye što znam da sigurno imaju u onoj svojoj primamljivoj… Ne, dosta. Neću da razmišljam o toj prodavnici.
Mogli su se tu naći i predstavnici literarnih agencija, razni gosti, što pisci, što ilustratori te raznovrstan program. Nažalost, došao sam u nezgodan čas pa se nisam nešto proslavio po pitanju gostiju, a nisam uspio ni pronaći tzv. knjige koje šute iako sam gledao na sve strane. Pripisat ću to mojoj opčinjenosti onim antikvitetima.
Mogu reći na kraju, vrijedno iskustvo.
You must log in to post a comment.