Frédéric Beigbeder – Romantični egoista

Godina je 2000. Beigbederov tj. Oscarov roman je postigao veliki uspjeh u svijetu i konačno se za njega zna van granica države. Postao je književna super zvijezda preko noći. Pune dvije godine, on vodi dnevnik u vidu kratkih crtica, anegdota, aforizama i misaonih procesa o određenim stvarima. Knjiga o olajavanju svijeta marketinga (gle čuda) vodi ga svijetom kroz zabave, uspjele i neuspjele seksualne susrete dok ne spozna ljubav, naravno u vidu žene koja ne želi da čuje za njega. Ali zar će Oscar stati na tome? Ne, jer on je romantični egoista, neko ko mora dobiti ono što želi.

Kazuo Ishiguro – Zakopani džin

Kroz putovanje starog bračnog para, Axla i Beatrice, Britanijom nakon smrti kralja Arthura, Ishiguro nam nabacuje teme zaborava i sjećanja, kao i suočavanja s užasima rata i povredama bliskih osoba, te nam postavlja pitanje, da li je bolje zaboraviti ili živjeti s lošim uspomenama koje u nama bude mržnju i nepovjerenje?

Michael Ondaatje – Engleski pacijent

Ondaatjeov “Engleski pacijent”, pomno je napisana rapsodija o tugovanju, ljubavi, gubitku i rastanku, o identitetu, čija snaga se nalazi u rečenicama punih senzualnosti i vještom fragmentiranju naracije, s kojima se poigrava kao veliki majstor.

Ágota Kristóf – Blizanačka trilogija (Velika sveska, Dokaz, Treća laž)

„Neka knjiga, ma kako da je tužna, ne može biti toliko tužna kao jedan život.“ Ako bi me pitali kojom bih rečenicom predstavio ovo maestralno djelo mađarske spisateljice Agote Kristof, izgovorio bih ovu. Pozadinu ovog neobičnog romana treba potražiti u životu same Kristof pa ćete tako pronaći mnoge elemente istog u ovoj trilogiji što će vam dati određen uvid u ovu prekrasnu alegoriju fragmentirane ljudske psihe, čežnji za onim što je ostavljeno, potrazi za sobom.

Albert Sánchez Piñol – Hladna koža

„Nikada nismo beskonačno udaljeni od onih koje mrzimo. Iz istog bismo razloga mogli pomisliti da nikada u potpunosti nećemo biti pored onih koje volimo.“ Ovim mislima neimenovanog protagoniste započinje roman „Hladna koža“ Alberta Sáncheza Piñola i može se reći da je u njima sadržana cijela bit knjige.

Margaret Atwood – Sluškinjina priča

Ispričana elegičnim stilom Atwoodove, „Sluškinjina priča“ je zapis o borbi žene, koliko onoj unutrašnjoj protiv same sebe, toliko i protiv okova nametnutih društvom. To je njen tok misli do ponora i nazad. Smješten u distopijsko društvo temeljeno na krutim religijskim zakonima, gdje je žena vlasništvo i nema nikakva prava sem onog na život unutar nevidljivog kaveza, roman je višeslojna priča snažne poruke koji se ne smije preskočiti.

Haruki Murakami – Kad padne noć

Dvije su minute do ponoći, početka novog dana. U to doba, kako kaže naš narator, vrijeme grad funkcionira po vlastitim pravilima, a barmen, naizgled prolazni lik, kaže: „Noću vrijeme protječe na način svojstven noću. I tu se ništa ne može učiniti.“ Zaista, šta je to magično u noći da milionski Tokio svede na šačicu likova? Kakva je to magija koju Haruki Murakami upliće u svoje riječu u kratkom romanu „Kad padne noć“?

Margarita Karapanou – Kasandra i vuk

Prvi roman Margarite Karapanou, grčke spisateljice, počinje kao i većina romana, s posvetom: „Mojoj majci, Margariti Liberaki, s ljubavlju“ da bi već u narednom poglavlju Margarita K. napisala: „Rođena sam u julu, u vučji sat, u znaku Raka. Kada su me donijeli njoj kako bi me vidjela, okrenula se ka zidu.“

Frederic Beigbeder – Ljubav traje tri godine

Da li ljubav zaista ima rok trajanja? Ako je vjerovati Fredericu Beigbederu ima jer on u svom romanu kaže da “Ljubav traje tri godine”.

Clive Barker – Cabal

U svom romanu “Cabal”, ponegdje izdat s podnaslovom “Noćni soj” Barker nam još jednom pokazuje zašto je bio i ostao neprikosnoven. Napisan poetski, svojstveno samo njemu, “Cabal” nam donosi nadrealnu, mračnu fantaziju o Booneu, Lori, Deckeru, Masci, Noćnom soju i Midianu u kojoj se prepliću erotika, horor, smrt i ljubav. Stvari koje samo Clive može spojiti na tako dobar način.