Niz paukovu nit (poglavlje iz romana “Maya”)

Prolazim pored njih i kamenih spomenika, nepomičnih čuvara posljednjeg počivališta nemirnih duša u predvorju kraljevstva sjenki. Oblaci su prekrili nebo, plavetnilo je nestalo. Mrtve krošnje se sablasno njišu. Svjestan sam da sam prošao paukovom niti. Hoću li se ovaj put uspjeti vratiti? To me je mučilo. Prošli put sam imao Mayu. Sada me je i ona napustila.

Buđenje duhova, odlomak iz romana “Maya”

Tako se u toj noći bez sna, idealnoj za prizivanje duhova, kroz neonom obojene kapi kiše, našla pred mojim vratima. Žena, svjesno prizvana, nesvjesno pozvana. Sablast što se šetala grobljem sjećanja između mermerno bijelih spomenika sazdanim od gorkoslatkih uspomena.