Uništenje

Uništenje, Jeff Vandermeer

Dvanaest ekspedicija je otišlo u Područje X. Prva se vratila s izjavama o rajskim prizorima, svaka naredna imala je drugačije mišljenje. Zajedničko im je jedno. Niko nije preživio dugo nakon povratka iz tog misterioznog područja. Dvanaesta je bila posljednja. Jedan od članova ekspedicije je bio suprug neimenovane junakinje „Uništenja“, poznate samo kao biolog. Jedne noći ga je pronašla u kuhinji kako jede, bez sjećanja kako se vratio da bi umro od karcinoma nakon nekog vremena. Crv sumnje počinje da radi jer šta god ta osoba bila i koliko god ličila njenom mužu, ona je sigurna da to nije bio on već da je i dalje negdje u Području X. Stoga se prijavljuje za trinaestu ekspediciju.

Sam roman je zapravo njen dnevnik i od samog početka nam daje do znanja da je riječ o veoma nepouzdanom naratoru te da u Području X, tom raju na zemlji ništa nije onako kako izgleda, dok jedni vide tunel u neobičnoj građevini koju otkriju u Području X, ona je uporno naziva tornjem jer tako izgleda, toranj sa spiralnim stepeništem koji se spušta u dubinu. Majstorski vođen od uvodne rečenice, Vandermeer postepeno otkriva detalje o životu introvertne junakinje, njenim motivima, uvodeći odnos između članica grupe, postepeni psihološki raspad likova, te pojedinosti prethodnih misija i tako nas vodi do klimaksa u svjetioniku gdje biologinja otkriva cijelu hrpu dnevnika prethodnih ekspedicija i otkriva da sve što je dosad znala, laž i da istinu o tome šta je zapravo Područje X, to neobično mjesto gdje vegetacija divlje buja, gdje delfini s ljudskim očima plivaju rijekom, gdje se kroz noć čuje sablasni zov nevidljivog stvorenja, a inteligentne spore u obliku ljudske šake tvore natpise po zidovima tornja čijim se hodnicima kreće misteriozni Puzavac uopće ne može pojmiti.

Napisati slojevit roman, gdje se tumačenja simbola smjenjuju od stranice do stranice, gdje pisac natjera čitatelja da koristi sivu masu i zapita se šta se zapravo krije između tih zgusnutih redaka, zadatak je kojem su rijetki pisci stasali. Mašta je vjerovatno jedan od glavnih faktora koji utječu na to, a Jeff Vandermeer ima mašte na pretek, što je dokazao svojim ranijim radovima, ali vjerovatno njegovo najtemeljitije djelo jeste upravo trilogija kratkih romana pod nazivom „Southern Reach“ (ili u slobodnom prijevodu, „Južni doseg“) čiji je prvi dio „Uništenje“ ekraniziran, uz određene promjene, od strane Alexa Garlanda.

Vandermeer kaže da je inspiraciju našao u čudnim snovima, odakle je uzeo citate nalik religijskim na koje naiđu članovi trinaeste ekspedicije na zidovima zagonetnog tornja/tunela, kao i u krajoliku kojim redovno šeta. Šta je zapravo „Uništenje“? Mnogi su ga okarakterizirali kao ekološki horor u maniru Lovecrafta i mada se ne može sporiti utjecaj Lovecrafta na Vandermeera, prvenstveno u toj atmosferi koju gradi od samog početka, „Uništenje“ je puno više od toga jer je Vandermeer bolji pisac od Lovecrafta.

Sukob dualiteta prisutan je kroz cijeli roman pa tako Vandermeer barata odnosom dvije, karakterno posve različite osobe, introverta i ekstroverta, odnosom čovjeka i prirode, iskonskim strahom čovjeka od nepoznatog i željom da ipak istraži neistraženo te odnosom laži i istine, kao i svjesnog i nesvjesnog. Poigravajući se s čitateljima, Vandermeer je stvorio sjajan roman izuzetno sporog tempa, uz dosta filozofiranja pa samim tim nije za svakoga, roman čija filozofija koketira s hororom i SF-om, roman koji uvlači jezu pod kožu, gradeći opipljivu atmosferu uz jak glavni lik i o kojem se mogu pisati eseji o simbolici i slojevima od kojih je satkan.

Author

mirnes.alispahic@gmail.com
Trenutno izgubljen u prijevodu među pješčanim dinama.

Leave a Reply

Divanagi

14. October 2024.