Poslat ću ti poruku od krvi, kostiju i crnog perja

Večeras stojim na zidinama od leda i mrtvih uspomena. Njihovi leševi pod mojim su nogama, fino su vezivo što čuva tu barijeru mog ludila i razuma na okupu. Gledam na obje strane, u mrak gdje vrebaju moji demoni, čekaju pravu priliku da napadnu kad sam najslabiji i svjetlo što se gasi, slabi iz dana u dan. Daleko sam od doma, usamljen u mraku bez srebrenog Mjeseca.

Poslat ću ti poruku s tih bedema ove noći. Upakovat ću je u meso, kosti i crno perje i kad ti gavran sleti na prozor ujutro, kljucne kljunom u okno i probudi te, znat ćeš. Pročitat ćeš je u njegovim sitnim očima. Znat ćeš da sam umro i da me više nema.

Obavit ćeš se grubim suknom tuge, zadrhtati i pustiti biser da se skotrlja niz obraze što sam ih nekoć ljubio. Perjem moje poruke napunit ćeš svoj jastuk, spomen na mene da te grije u hladnim noćima bez sna.

Dio sam tvoje prošlosti

Onaj što isplovi na površinu svaki put kad ga zatrpaš drugim imenima i neće da potone na dno. Šapne ti na uho dok ideš na počinak. Olovni soldat pred dverima tvojih snova što se suprostavlja zvijerima kraljevstva košmara i da im ući već se goloruk bori s njima i komada ih. Večeras ću postati jedan od njih, mračno naličje nekad sjajnog sna.

Tvoj sam let i pad, usud i klet. Zato će ta poruka da boli više od mača u grudima, gorjet će spoznaja da me nema tvojim umom poput šumskog požara. Zbog toga ćeš isplakati more suza i staviti ga na mapu svog života, sakriti ga na kraj svijeta da hodaš njegovim plažama kad te nesanica uzme pod svoje. Da ti stopala tonu u sol vlastite tuge i da prstima ispišeš moje ime u pijesku sjećanja dok me talasi zaborava ne izbrišu.

Večeras, kad zidine mog Jerihona se ruše dok truba svira svoj posljednji zov, mrtvaci izranjaju iz leda, a ja stojim sam daleko od doma. Večeras, dok ti budeš snila, mene će uspomene okovati za hridi sjećanja. Postat ću Prometej, koji ti nekad donese vatru u ledeni svijet, samo da bi ostao bez nje. Okovan na stijene, da mi uspomena na ono što je bilo kljuje jetru svake noći iznova.

Dok padam na koljena, puštam poruku da leti put tebe kroz noć. Crna ptica klepeće krilima i vije se put neba. Nestaje u daljini. Poruka od krvi, kostiju i crnog perja.


Photo by Tom Swinnen from Pexels

Facebook Comments

Leave a Reply